D+

Gde ste bile i šta ste radile pre nego što ste otvorile studio?

Počele smo surađivati na drugoj godini Studija dizajna u Zagrebu. Ta se suradnja nastavila do danas, no iskustvo smo stjecale i drugdje - Zita je još kao studentica radila u dizajn studiju Šesnić & Turković, a Klasja se nakon Studija zaposlila u Superstudiju Ire Payer, a zatim u reklamnoj agenciji Señor.

Kako ste odlučile da otvorite studio i šta vam je bilo najteže na početku?

Poklopilo se nekoliko okolnosti. Sve nam je kompliciranije bilo balansirati više poslova i sjediti na više stolica (doslovno), željele smo se posvetiti kvalitetnije jednome. Počele smo osjećati tu odgovornost, kao neku vrstu odrastanja. Također, privukli su nas i državni poticaji pri otvaranju paušalong obrta, mogućnost izdavanja računa (naspram dotadašnjih autorskih ugovora) i opremanje zajedničkog radnog prostora profesionalnom opremom. Budući da smo već za vrijeme studija izgradile mrežu klijenata i prikupile dovoljno autorskih radova, nismo imale problema sa podizanjem web stranice i društvenih mreža. Najteže… Iskreno, nije bilo ništa pretjerano teško, vodio nas je taj početni entuzijazam i znatiželja. Nije da ih sada nemamo, ali smo malo opreznije i analitičnije.

... privukli su nas i državni poticaji pri otvaranju paušalong obrta, mogućnost izdavanja računa (naspram dotadašnjih autorskih ugovora) i opremanje zajedničkog radnog prostora profesionalnom opremom.

Kada ste shvatile da treba zajedno da radite?

Na faksu smo primijetile da dijelimo ista mišljenja i da se dobro slažemo. Postale smo prijateljice koje se i u profesionalnom smislu razumiju i nadopunjuju. Zabrinjavajuće rijetko smo u konfliktu i često razmišljamo kao jedna osoba, iako smo potpuno različite i to čini čitav proces rada, ali i druženja, ako ništa drugo, inspirativnim. Prijedloge prvo pokazujemo jedna drugoj, kao drugom mozgu kojem više vjerujemo, a tek onda šaljemo klijentu - na taj način održavamo i određeni vlastiti standard. Kad je jednoj loš dan i kad ništa ne ide, druga drži frontu. Različitosti idu i puno dalje od profesionalnih vještina (npr. Zita voli tipografiju, Klasja ilustraciju), jedna je više racionalna i sabrana, druga više iracionalna i impulzivna. Tako da smo tek zajedno jedan pošten paket.

Prijedloge prvo pokazujemo jedna drugoj, kao drugom mozgu kojem više vjerujemo, a tek onda šaljemo klijentu - na taj način održavamo i određeni vlastiti standard.

Kako izgleda vaš proces rada sa klijentom od potencijalne ponude do završenog rada?

Nema pravila. Ponekad za ponude gledamo HDD-ov cjenik, ponekad vlastiti, no glavnom presude okolnosti koje donosi klijent i projektni zadatak. Možemo odbiti poslove koji nas ne privlače, ali trudimo se biti profesionalne i svakome pristupiti jednako – no naravno da zanimljivi zadaci imaju veću „moć pregovaranja“ što se tiče rokova i honorara. Cjenkanja ima, to je ujedno i šarm i mana ovoga posla, pogotovo jer i dalje ne postoje neke zapisane, standardizirane cijene, već smo u startu u pregovaračkoj poziciji. Bilo bi idealno kada bi, jednog dana, u našem studiju postojala osoba koja će se baviti računima i sastancima, da se mi možemo posvetiti dizajnu. No do tada, skupljamo i to vrijedno iskustvo vođenja vlastitog posla.

Cjenkanja ima, to je ujedno i šarm i mana ovoga posla, pogotovo jer i dalje ne postoje neke zapisane, standardizirane cijene, već smo u startu u pregovaračkoj poziciji.

Trenutno pretežno radite u oblasti knjige, filma i vizuelnog identiteta. Kako ste se tu pozicionirale i zašto vas te oblasti privlače?

Rad u kulturi donosi puno slobode, otvara mogućnost ekspresivnije interpretacije i zaigranijeg pristupa. Zato posebno volimo filmske i kazališne plakate, naslovnice knjiga, identitete za kulturne ili edukativne projekte. Često nas potakne sam sadržaj, o kojem nekoliko dana razmišljamo i raspravljamo prije nego što krenemo u skice. Lakše je krenuti od poznatog, a lijepo je o nepoznatome naučiti, i, ako se za to pruži prilika, interpretirati to u vlastiti rad.

Rad u kulturi donosi puno slobode, otvara mogućnost ekspresivnije interpretacije i zaigranijeg pristupa.

Projekt na kojem ste do sada najviše naučile?

Nije lako izdvojiti jedan, kad svaki donosi drugačije iskustvo. Možda rad na identitetu hotela San Canzian u Istri. Čini nam se kako je to naš najraznolikiji projekt, za kojeg smo uz standardne grafičke materijale branda oblikovale i ilustracije, ambalažu, signalizaciju te web stranicu. Suradnja je započela prije četiri godine (logo se „izgradio“ prije samog hotela) a i danas je aktualna. Trenutno, između ostalog, radimo i na identitetu i dizajnu menija za njihov restoran Luciano, nazvan prema izvornog stanovniku tog malog, do nedavno skoro zaboravljenog mjesta. Kao mali segment velikog tima, svjedočile smo dugotrajnom procesu izgradnje brenda koji iziskuje multidisciplinarnu suradnju i naučile mnogo o samim tehnikama i procesima izrade različitih materijala i sadržaja.

Kao mali segment velikog tima, svjedočile smo dugotrajnom procesu izgradnje brenda koji iziskuje multidisciplinarnu suradnju i naučile mnogo o samim tehnikama i procesima izrade različitih materijala i sadržaja.

Kako usavršavate svoje veštine?

Dijelimo knjige, često zajedno posjećujemo izložbe, šaljemo si tisuće linkova, komentiramo i raspravljamo.

Klasja zna upisati radionice keramike, kreativnog pisanja, uveza knjige ili slično, a ponekad i održi vlastitu radionicu na temu crtanja. Vlastiti joj projekti okupiraju i većinu slobodnog vremena, trenutno radi na šarenim kolažima velikog formata, što joj se čini istovremeno uzbudljivo, privlačno i strašno.

Zita je uplovila u nešto digitalnije vode – uči o izradi i dizajnu web stranica, a slobodno vrijeme krati fotografiranjem i šivanjem (ako se trenutna razina vještine uopće može tako nazvati).

Sve se te aktivnosti mogu povezati sa grafičkim dizajnom i za poticanje kreativnosti važno je kombinirati medije, otkrivati nove tehnike i mogućnosti, kao i nova poznanstva.

Od većih organiziranih događaja, bile smo nedavno na Bijenalu u Veneciji i Design weeku u Milanu. Planiramo u budućnosti više posjećivati konferencije, festivale i internacionalne radionice. Na popisu je pri samom vrhu sajam knjige u Bologni. Nije da ciljamo samo na Italiju, no tako se poklopilo.

Koji su vam planovi za dalje i koji su projekti o kojima potajno maštate?

Voljele bismo se malo poigrati s tekstilom, možda jednog dana napraviti vlastitu kolekciju. Privlače nas uzorci, tapete, kao i uređenje interijera. Voljele bismo usavršiti dizajn web stranica, da se i tamo osjećamo doma kao u printu, zatim naučiti animaciju, oblikovati narativne web stranice ili VR iskustva. Nema kraja tom popisu. Ali malo po malo.

Šta biste posavetovale mladje kolege koji žele da se uopuste u otvaranje studija?

Proučite sve dostupne informacije, te razradite strategiju barem za prvu godinu. Pripremite se da ćete morati obavljati više poslova, pogotovo u početku, možda najmanje onaj za koji pokrećete studio. No, u međuvremenu radite punom parom na idejnim projektima, na zadacima koji vas privlače, makar za njih (još) ne postoje stvari naručitelji ili tržište. Istražujte, surađujete s kolegama i ne zaboravite se igrati.

Pripremite se da ćete morati obavljati više poslova, pogotovo u početku, možda najmanje onaj za koji pokrećete studio.

Klasja & Zita

@klasja.zita

Dizajnerski tandem, Klasja&Zita, grafičke su dizajnerice i prijateljice s usklađenim imenima (za prijatelje klasžita ili žitarice). Otvorile su studio u Zagrebu i bave se primarno dizajnom, ilustracijom i tipografijom.

Website:

https://klasjazita.com/

Social:

• Behance
• Facebook
• Instagram